
STANDARD SRPS A.L2.003:2025 NIJE „IKONICA”: ZAŠTO MENADŽER RIZIKA MORA OVLADATI PRIMENOM METODOLOGIJE STANDARDA SRPS A.L2.003:2025, A NE SAMO KLIKNUTI ,,GENERIŠI AKT”?
Menadžer rizika - čovek je centralna tačka izrade Akta o proceni rizika u zaštiti lica, imovine i poslovanja!
U eri digitalizacije, sve češće se veruje da svaki složen proces može biti rešen pomoću softverskog alata. Međutim, kada je reč o zaštiti lica, imovine i poslovanja, ovakav pristup postaje ne samo površan, već i opasan. Posebno kada govorimo o izradi Akta o proceni rizika u skladu sa novim standardom SRPS A.L2.003:2025, koji donosi jasnu metodologiju i ozbiljnu profesionalnu odgovornost. Primena standarda SRPS A.L2.003:2025 u izradi Akta o proceni rizika u zaštiti lica, imovine i poslovanja zahteva mnogo više od klika na dugme u nekoj aplikaciji.
Ovaj standard podrazumeva sveobuhvatno razumevanje procesa identifikacije rizika, određivanja verovatnoće i posledica, kao i definisanje nivoa rizika – što nijedan alat ne može u potpunosti da automatizuje bez ekspertskog znanja i iskustva menadžera rizika. Ovaj proces ne može da se svede na popunjavanje obrazaca ili izbor unapred ponuđenih opcija. Svaki objekat, svaka organizacija i svaki rizik imaju svojih specifičnosti koje zahtevaju stručnu procenu i tumačenje, pojedinačno i u portfoliu.
Softver, kao pomoćni alat, može olakšati dokumentovanje i strukturisanje podataka, ali ne može zameniti stručnost menadžera rizika. Još važnije, softver ne zna da prepozna nelogičnosti, ne može da razume širi bezbednosni kontekst niti da odgovori na zahteve klijenta ili inspekcijskih organa. Bez temeljnog znanja o standardu, korisnik ne može ni da prepozna da li softver postupa ispravno, niti da validira rezultate koje dobija. U svetu korporativne bezbednosti, to može imati ozbiljne posledice. Zato je razumevanje metodologije standarda osnov profesionalnog integriteta – ne opcija, već obaveza.
Pitanje poverljivosti podataka je dodatni razlog za oprez – Akti o proceni rizika sadrže informacije o celokupnom poslovanju jedne organizacije i to zahteva garanciju njihove zaštite.
Zaključak je jednostavan: standard se mora znati da bi se pravilno primenio. Softver mora biti samo podrška, nikako zamena za stručno znanje i odgovornost. U bezbednosti nema prečica koje vode do kvalitetne procene rizika. Samo znanje, iskustvo i razumevanje metodologije garantuju da je posao urađen profesionalno i u skladu sa zakonskim zahtevima.