U susret okruglom stolu „Bezbedna deca – Bezbedno društvo“: Intervju sa Dejanom Milutinovićem, predsednikom Strukovnog udruženja sektora bezbednosti
,,Ne postoji bezbedno društvo bez zdrave socijalizacije dece. To je proces koji počinje u porodici, nastavlja se u školi, a potvrđuje u zajednici.” Dejan Milutinović, Predsednik Strukovnog udruženja sektora bezbednosti
Dejan Milutinović, predsednik Strukovnog udruženja sektora bezbednosti, jedan je od vodećih stručnjaka u oblasti bezbednosti u Srbiji. Njegovo bogato profesionalno iskustvo, koje obuhvata rad u privatnom sektoru, Ministarstvu unutrašnjih poslova i brojnim društvenim inicijativama, čini ga pravim sagovornikom na temu bezbednosti mladih. Kao inicijator osnivanja Strukovnog udruženja sektora bezbednosti i čovek sa snažnom vizijom, gospodin Milutinović je dokazao svoju posvećenost unapređenju bezbednosti u zajednici.
Drugi okrugli sto „Bezbedna deca – Bezbedno društvo,“ koji će se održati za 27. Oktobra 2025. godine na Fakultetu za diplomatiju i bezbednost u Beogradu, predstavlja još jednu priliku za pokretanje važnih pitanja o zaštiti dece i jačanju njihove bezbednosti. Organizatori događaja su Strukovno udruženje sektora bezbednosti, S4 GloSec Globalna bezbednost i Udruženje Zaustavljači zločina – Globalna rešenja (Crime Stoppers Global Solutions), uz podršku Udruženja Nacionalna inteligencija i Fakulteta za diplomatiju i bezbednost.
Kao predsednik organizacije koja stoji iza ovog događaja, Dejan Milutinović veruje da bezbednost dece zahteva multidisciplinaran pristup i zajednički rad svih aktera – roditelja, obrazovno-vaspitnih ustanova, stručnjaka iz oblasti bezbednosti, institucija i lokalnih zajednica.
- Za početak, kako iz ugla bezbednosti gledate na pitanje socijalizacije dece?
Možda se na prvi pogled čini neobično da neko ko dolazi iz oblasti bezbednosti govori o socijalizaciji dece i radu institucija poput centara za socijalni rad, škola ili pravosuđa, ali moje iskustvo i teorijsko znanje pokazuju da upravo tu leži koren problema. Sve ono što kasnije posmatramo kao bezbednosne izazove – nasilje, kriminal, ekstremizam – zapravo su kapilarne posledice jednog dubljeg i ozbiljnijeg društvenog procesa: (ne)uspele socijalizacije. Ako država i društvo stvore pogodne uslove za zdravu socijalizaciju, stvara se stabilno i mirno društvo. Ako to izostane, otvaramo prostor za nasilje i ekstremizme svih oblika.
- Šta čini zdrave temelje socijalizacije?
Socijalizacija je proces u kojem dete uči i usvaja norme, vrednosti i ponašanja koja ga čine članom društva. Ona ima četiri stuba: porodicu, školu, vršnjačku grupu i širu društvenu zajednicu. Upravo ti stubovi oblikuju mladu ličnost.
Za rano detinjstvo i predškolski uzrast, vredna su izlaganja Dr Ranka Rajovića, koji ističe značaj stimulacije mozga i formiranja navika u najranijem periodu, kao i profesora Gorana Vilotijevića, koji podseća na važnost obrazovnih institucija u oblikovanju deteta ne samo kroz znanje, već i kroz vrednosti.
- Gde, prema Vašem mišljenju kada je sistem u pitanju, ima najviše prostora za poboljšanje?
Deca dolaskom u obrazovni sistem već nose vrednosti i obrasce iz kuće. Škola ih može oblikovati, ali isto tako može i pojačati negativne obrasce ukoliko se prepusti formalizmu. Nastavni kadar je često sveden na izvršavanje administrativnih procedura, dok život traži mnogo više.
Na to se nadovezuje i šira društvena slika. Današnji tempo života, pritisci i nesigurnosti koje prate savremeno društvo često utiču na porodicu, školu i zajednicu, pa samim tim i na proces socijalizacije dece. U takvim okolnostima, deca su često izložena različitim vrednosnim kontradikcijama i nedostatku kontinuiteta u vaspitnim porukama.
Centri za socijalni rad, koji bi trebalo da budu ključna karika u sistemu zaštite dece i porodice, u praksi se suočavaju sa brojnim izazovima – od nedostatka stručnog kadra i preopterećenosti, do slabe koordinacije sa školama i drugim institucijama. Umesto proaktivnog pristupa, često dolazi do reakcija sa zakašnjenjem, što smanjuje efikasnost zaštite.
Pravosuđe, takođe, sporo reaguje u slučajevima koji zahtevaju hitnost, pa sistem u celini deluje usporeno i nedovoljno povezan. Umesto integrisanog pristupa, problemi se često prebacuju s jedne institucije na drugu, dok deca i porodice ostaju bez konkretne podrške u ključnim trenucima.
Sa pravne strane, smisao kazne je i specijalna i opšta prevencija – da se pojedinac spreči da ponovi delo, i da društvo vidi da se protivpravna ponašanja sankcionišu. Ali u našoj praksi ni jedno ni drugo ne funkcioniše dovoljno. Pored toga, iz društva je nestao element stida i sramote za devijantna ponašanja.
- Koliko na sve to utiču mediji i društvena klima?
Uticaj medija i društvene klime na socijalizaciju dece je značajan i višeslojan. Ako pogledamo kroz matricu društvenih faktora, jasno se vidi da kvalitet socijalizacije u velikoj meri zavisi od međusobnog delovanja pet ključnih elemenata – medija, društvenih odnosa, zakonodavstva, sistemske podrške i kapaciteta zajednice.
U okruženju gde su mediji profesionalni i odgovorni, zakonska regulativa jasna, a institucije povezane i efikasne, stvara se prostor za zdravo i stabilno odrastanje dece. Takav sistem podstiče razvoj pozitivnih vrednosti i poverenja u društvo.
S druge strane, kada nedostaje koordinacija, kada su poruke kontradiktorne ili sistemska podrška slaba, deca se suočavaju sa konfuzijom u vrednosnim obrascima. Tada porodični, školski i društveni uticaji deluju nepovezano, a posledica može biti otežana socijalizacija i slabljenje osećaja zajedništva.
Zato je važno posmatrati medije, obrazovne ustanove i institucije kao delove istog sistema – onog koji oblikuje buduće generacije.
|
DRUŠTVO |
1 MEDIJI |
2 POLITIČKA KLIMA |
3 ZAKONSKA REŠENJA |
4 SISTEMSKA PODRŠKA |
5 KAPACITETI DRUŠTVA |
|
A |
Otvoreni i profesionalni, visoko etički, odgovorni |
Otvorena i stabilna |
Dobra, potpuna i jasna regulativa i dosledna primena |
Organizovana i lako dostupna (suštinska) |
Politički osvešćeno i zrelo. Aktivno. Uvažava potrebu za koncenzusom. |
|
B |
Zatvoreni i neprofesionalni i neetički, neodgovorni (politički instruisani) |
Nestabilna, tenzična i bez ikakvog koncenzusa |
Generalno dobra regulativa, nedosledna, selektivna |
Slabo organizovana i teško dostupna (formalna) |
Politički nedovoljno osvešćeno i nedovoljno zrelo. Polarizovano. Ograničeno aktivno. |
|
C |
Senzacionalistički i populistički, izrazito neetički i neodgovorni |
Autoritarna i izuzetno tenzična |
Loša i nedovoljna regulativa, nedosledna i selektivna |
Loša ili izostala |
Politički neosvešćeno. U strahu od vladajuće elite. Pasivno |
- U svom izlaganju često pominjete i postpenalni tretman odraslih. Zašto je to važno za ovu temu?
Postpenalni tretman odraslih je važna tema jer se time zatvara jedan krug socijalizacije – onaj koji se odnosi na ponovnu integraciju u društvo. Osobe koje su prošle kroz kazneno-popravni sistem često se suočavaju sa brojnim izazovima po izlasku na slobodu, od socijalne stigme do teškoća u zapošljavanju i ponovnom uspostavljanju porodičnih i društvenih veza.
Upravo zato je važno da se u okviru institucija i zajednice razvijaju programi podrške koji pomažu povratnicima da izgrade stabilan i produktivan život. Takvi programi postoje u mnogim državama – kroz edukacije, radne angažmane, psihološku podršku i praćenje – i pokazali su dobre rezultate u smanjenju recidiva i jačanju društvene kohezije.
Cilj nije da se kazna posmatra kao kraj, već kao prilika za novi početak. To podrazumeva i uključivanje stručnjaka različitih profila – psihologa, socijalnih radnika, pravnika, pedagoga – koji bi zajednički radili na programima reintegracije. Na taj način, društvo dobija priliku da izgradi sistem koji ne kažnjava samo, već i vraća čoveka zajednici, čime se istinski doprinosi ukupnoj bezbednosti i stabilnosti..
- Da li planirate da proširite inicijative ovog tipa i na druge oblasti koje su značajne za bezbednost zajednice?
Rešenje svakako nije jednostavno, ali put napretka postoji. Potrebno je jačati saradnju svih relevantnih institucija – centara za socijalni rad, škola, pravosuđa i lokalnih zajednica – kako bi sistem zaštite dece bio usklađen i delotvoran. Važno je da sudski procesi budu efikasni i usmereni na zaštitu interesa deteta, kao i da se kroz zajedničke aktivnosti podstiče razvoj svesti o društvenoj odgovornosti i značaju prevencije.
Pored toga, ulaganje u programe podrške, resocijalizacije i reintegracije odraslih doprinosi bezbednijem i stabilnijem okruženju za sve. Ključ ostaje u jačanju porodice, obrazovnog sistema i vršnjačkih zajednica – jer su upravo oni temelji zdrave socijalizacije i sigurnog odrastanja.
Zaključak
Okrugli sto ,,Bezbedna deca – Bezbedno društvo” je mnogo više od događaja – to je poziv na akciju, zaključuje gospodin Milutinović. „Verujem da svako dete zaslužuje bezbedno okruženje za rast i razvoj, a svaki od nas ima odgovornost da tome doprinese. Zajedno, kroz diskusiju, saradnju i konkretna rešenja, možemo stvoriti zajednicu u kojoj se bezbednost mladih podrazumeva“.
Pridružite nam se u ovoj važnoj misiji. Bezbedna deca znače bezbedno društvo – danas, sutra i zauvek.
Registrujte se putem e-maila

